Slovenija s Marinom

Krenuli i završili doma.
Cilj je bio obići (proći pored) Kamniške Alpe, a zatim i Julijske Alpe.Kroz Kamniške Alpe nismo sreli previše ljudi, a u najgladnijem trenutku spasila nas je neka "kmetija" i bakica s domaćom juhom i narescima. Usponi su većinom kroz makadam i s finim postocima, ali patnja se vrlo brzo zaboravi kad se otvore pogledi na sve planine okolo.
Za kraj tog dana dočekala nas je naj-finija/hladnija voda ikad na jednoj od austrijskih serpentina na kojoj čak postoji klupica i stol za odmoriti se. Julijske Alpe su turistički puno popularnije. Iako je bio radni tjedan kad smo se penjali, bila je hrpa ljudi, što u autima, što na biciklima. Ipak, bio je gušt prestizati čak i neke ljude na cestovnim biciklima s ovim našim tenkovima. Nakon spusta dočekao nas je pljusak pa smo skoro 2h proveli kao squatteri pod krovom neke poluzavršene kućice.Bicikli su bili teži nego što smo htjeli (Marinov ~20 kg, moj blizu 30), ali zbog nepredvidivosti putovanja i smještaja nosili smo i šator i opremu za spavanje sa sobom. Vrijeme nam je išlo na ruku. Pokisnuli smo samo dvaput, a jedan kišni dan smo iskoristili kao recovery day.Vrijedi napomenuti i da izgleda kao da se na potezu od (negdje nakon) Velenja do Slovenj Gradeca gradi nešto što nam je izgledalo kao da bi mogla biti biciklističko čudo, s hrpom mostića, nadvožnjaka i tunelića. Sve u svemu, jako lepo :D